Izvorni znanstveni rad Glagoljaško vjenčanje prema sačuvanim rukopisima 14. – 16. stoljeća potpisuje dr. sc. Jozo VELA (Staroslavenski institut), suradnik na prijektu FEMIGLA.

Rad je objavljen u časopisu Bogoslovska smotra 95/4 (2025.), str. 956–1000.

Dostupan je na poveznici: https://hrcak.srce.hr/clanak/496379.

Sažetak

Rad obrađuje tekstove koji donose obred sklapanja kršćanske ženidbe u sačuvanim rukopisnim liturgijskim knjigama pisanima glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom u razdoblju od posljednje četvrtine 14. st. do prve četvrtine 16. st.

Kod navedenih tekstova kao svjedoka glagoljaškoga vjenčanja postoji velika neujednačenost. Stoga se, da bi se uopće moglo općenitije govoriti o odlikama glagoljaškoga vjenčanja, najprije daje pregled osnovnih saznanja o rukopisima – kada su nastali i gdje su se upotrebljavali – i pregled strukture obreda, odnosno dinamike obrednoga slavlja sklapanja ženidbe. Svaki je obred za sebe svjedok kako se moglo odvijati vjenčanje u mjesnoj crkvi uz koju se rukopis može upotrebom povezati.

U prikazu elemenata i dinamike obrednoga slavlja pojedinačnih obreda nastoji se upozoriti na sličnosti i razlike s drugim sačuvanim obredima, ali i povezati sa ženidbenom liturgijom različitih zapadnih latinskih rukopisa, odnosno onih istočnih (bizantskih).

U drugom se dijelu rada na temelju prethodno izložene građe daju neki opći uvidi. Temeljna je odrednica glagoljaških vjenčanja neujednačenost obredne prakse. Ona se tumači u svjetlu načina transmisije hrvatskoglagoljskih tekstova općenito, a to je tzv. horizontalna transmisija teksta. Budući da pri horizontalnoj transmisiji teksta pojedini dijelovi obrednoga slavlja, pojedine geste i riječi postaju gotovo samostalni, u sačuvanim je obredima moguće prepoznati temeljne obrasce razvoja ženidbene liturgije na Zapadu, odnosno prepoznati dijelove izvornih obreda namijenjenih slavlju sklapanja ženidbe kod kuće, pred crkvenim vratima i u crkvi.

Malo je odlika koje se mogu primijeniti na glagoljaške obrede vjenčanja općenito. Jedna od njih je npr. misa Presvetoga Trojstva Benedicta sit. Neke su, međutim, vrlo govorljive. Činjenica da obred vjenčanja redovito dolazi pod naslovnim rubrikama blagoslov prstena govori pod kojim su vidom glagoljaši promatrali vjenčanje. Još jedna zanimljiva odlika koja objedinjuje veći broj obreda vjenčanja je prisega. Kao posebna odlika hrvatskih vjenčanja ona se ovim radom prvi put potvrđuje i u obredima prije Tridentskoga koncila.

Povezana vijest:

Izlaganje u Zagrebu o obredima vjenčanja u Kožičićevim izdanjima